KakanjLive | Četvrtak, 19.09.2019. godine

Rudarska glazba na prvomajskom uranku

01.05.2019. - Rudarska glazba je i ovog 1. Maja, budnicom ulicama Kaknja najavila Međunarodni praznik rada, a uz Glazbu bili su tu i brojni sugrađani



Jutros tačno u 5,30 počelo je okupljanje orkestra Rudarske glazbe, u naselju gdje počinje kakanjski kvart Albnija. Tamo gdje je početkom XX stoljeća počelo nastajati rudarsko naselje Kakanj. Tamo gdje je otvorena prva rudarska jama, izgrađena prva rudarska frleza (prozivaona) i tamo gdje je počeo da se rađa radnički i rudarski Kakanj. Domaćin, Admir Čehajić, sa novinarom BH Radija 1, Mirsadom Bajtarevićem, ljudima iz Mjesne zajednice Kakanj 2, raspalili su roštilj i ispratili u 6:00 Rudarsku glazbu na prvomajski uranak kakanjskim ulicama. Njima su se pridružili i ljudi iz MZ Doboj i profesionalne vatrogasne brigade zato što orkestar, na Prva maj obiđe samo gradske kvartove i ne stigne u ovo predgrađe.

Kiša je rominjala kada je orkestar odsvirao prvu koračnicu. Zatim je padala sve više i više. To nije smetalo „glazbenicima“ da i ovaj prvomajski uranak odrade s ljubavlju i da se žrtvuju za kakanjsku tradiciju, za ideale, za proslavu rada uz marševe po kojima se prepoznaje prvomajski uranak.

Prvo zaustavljanje orkestra nakon prolaska kroz ulicu 309. brdske brigade obavljeno je na parkingu između zgrada i ulica Osmana Džafića i Melente Bošnjaka. Tu je obavezno čestitanje praznika od strane Šerifa Ramovića. Nekada i sam komandir Policijske stanice u Kaknju, primjećuje i policijske službenike Josipovića i Čurića, koji su ovo jutro vodili računa o bezbjednom prolasku orkestra gradskim ulicama i tako odrađivali prvi dan praznika.

Novo zaustavljanje, na platou kod Gradske fontane. Kakanjke i Kakanjci koji su godinama na ovom mjestu, opet su bili tu. Pripremili ića i pića, članovima orkestra srdačno čestitali Praznik rada. I ovi njima. Porazgovarali, upoznavali se sa novim, mladim, članovima Glazbe i sa orkestrom otpjevali: „Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori da nam živi, živi rad!!! Vinka, Silva, Fahrudin, a onda sa osmjehom na licu, vesela, ali već dobro pogođena poznim godinama trećeg doba pojavi se Marija Imamović, sva sretna, grli i ljubi glazbenika, čestita praznik... - Ako niko ne dođe, znamo da će nas čekati Marija, kaže jadan od najstarijih članova orkestra.

„Glazba“ je srdačno pozdravljena na prostoru ispred Lamele u kojoj se nalazi Biro rada. Ovdje svakog Prvog maja, orkestar sačeka topla kava, kahva ili kafa. Glazbenicima je svejedno kako je ko zove, a pripremi je, Bojanina majka, a Bojana u Glazbi svira trubu. Kaže bilo bi tako i da Bojana nije u orkestru. Ovdje je grupa Kakanjki i Kaknjaca, kojima se, kao i na ostalim „gradskim tačkama glazbe“ priključe i oni koji stignu iz evropskih i prekookenskih zemalja, jer su odrastali i živjeli uz zvuke Rudarske glazbe. Od heroine UŽOK-a, Munevere Zečević, pa do kakanjske rukometne legende Nikice Komšića, ovdje su: Kemo Smailagić, Smiljan Čabrić, Ljubica i Jovo Šarac... Da ne nabrajamo sve druge. Neka nam se ne ljute jer svi što su izašli po kiši, koja je sve više natapala uniforme Glazbe, nisu bili ovdje da bi im navodili imena, oni su bili ovdje zato što vole Glazbu, zato što se identifikuju sa jednim od najupečatljivih i živih simbola Kaknja.

Od jedne do druge muzičke stanke, orkestar neumorno prati i Krešimir Jenko. Kažu mi, radi to bar 40 godina.

Članovima orkestra emotivno najteže bude kada trebaju svirati kod zgrade Direkcije Rudnika jer u neposrednoj blizini je i zgrada u kojoj je živio Jožef Špringer, čovjek koji je više od 40 godina bio kapelnik ove Glazbe. Svaki pogled na Balkon gdje je njegova supruga Zdena, kćerka Davorka budi sjetu. Oči zasuze, a onda iz orkestra na trubama Joškovi unuci Benjamin i Alen, svirajući punim dahom, s ljubavlju iz dubine srca, pogledima pozdravljaju baku, a baka to ne vidi. Daleko su joj. Nisu ispod balkona, nego iskosa, u mrtvom uglu, pored... onda sve prekine pjesma orkestra ... „da nije jubavi, da nije je jubavi, ne bi svita bilo“.

Kod zgrade Veterinarske stanice, ponovo doček orkestra. Ponovo kiša. Opet dvije instrumentale i posljednje prvomajsko zaustavljanje ispred zgrade Gimnazije i kuće Igora Andrijevića. Domaće pecivo za svakog člana orkestra. Obavezna plata sa precizno i očima ugodno serviranom mezom, kapljicom za najstarije i sokovima za mlade i najmlađe članove orkestra. Sve pripremljeno emocijom kojom se ovaj orkestar u obitelji Andrijević voli od osnivanja. Onda se orkestru pridruži svojom prvomajskom čestitkom Halid Jašarspahić iz jedinog kakanjskog „Podruma pića“, a Igor kaže: „Koliko pada mislio sam nećete ni svirati prvomajski uranak.“

Niko u orkestru nije ni pomislio da bi kiša mogla zaustaviti tradiciju od 1952. godine, koja se održavala i u ratnim godinama.

Tako je i ovaj prvomajski uranak Rudarske glazbe prošao kao i svaki do sada. 

Dok je ovaj tekst nastajao društvenim mrežama je sve kontinente već obišlo nekoliko video snimaka orkestra Rudarske glazbe sa kakanjskih ulica na međunarodni praznik rada 1. maj 2019. godine.

Velika galerija fotografija na: facebook KaknjLive

A.Zekić/KaknjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u